Jednostavni ljudi

Izdavač: Plato Books www.plato.rs
Odlomci iz predgovora - David Albahari
'' Već nekoliko godina Ivana Mihić piše tekstove za kolumnu „Pogledi sa strane“ koja izlazi u Politici. Pred nama je sada zbirka tih tekstova koji, treba to odmah reći, predstavljaju svog autora na najbolji mogući način. ...ona vešto menja i prilagođava svoj glas temama o kojima piše, krećući se od tona hladnog konstatovanja neke društvene situacije do zanesenog i strasnog obračuna oko značenja reči „lopov“ i „stid“.
...Ponegde, čak, njeni tekstovi gotovo da postaju priče, iako i dalje vrše funkciju kolumne, tj. upozoravaju na određene mane i nedostatke u našoj sadašnjosti. ...Zbirka kolumni Ivane Mihić donosi čitaocima privlačnu mešavinu slika i uvida, tipičnih i značajnih za današnji trenutak našeg društva. Dobro i uverljivo ispričane, one će u nekom budućem trenutku verovatno poslužiti tadašnjim piscima kolumni kao primeri za poređenje sa onim što se bude dešavalo u njihovom vremenu. Ne zna se, naravno, šta će biti u budućnosti, ali ako je suditi na osnovu onoga što je Ivana Mihić navela u tekstu „Panta rei“, njene kolumne biće aktuelne i tokom 21.veka.’’
Reč autorke Ivane Mihić:
Rubrika u kojoj se već više od dve godine objavljuju moje kolumne nosi naziv ’’Pogledi sa strane’’. Urednik Branislav Radivojša osmislio je tu rubriku kao priliku da ljudi koji nisu novinari, ali se bave javnim poslom, mogu da iznesu svoja mišljenja, stavove i zapažanja o pojavama u društvu na sasvim ličan i osoben način. Dok pišem kolumnu ne razmišljam o tome kakve će reakcije izazvati. Pišem ono što osećam da je u ’’vazduhu’’, osluškujem ljude, razgovaram sa tim jednostavnim svetom kako bih saznala kako žive, šta im smeta, šta ih ljuti, šta ih koči, koje su njihove radosti, tuge, strahovi, zebnje i koja ih je muka pritisla.
Jednostavni ljudi su ljudi koje viđamo svaki dan: u hodniku zgrade u kojoj živimo, u samoposluzi u kojoj kupujemo, u raznim čekaonicama, javnom prevozu, bioskopu, školi, na parkingu, ulici... To su oni koji primaju prosečne ili niže plate, prosečne ili niže penzije, oni koji čekaju na birou rada ili su bez posla i bez motiva... Oni nisu na naslovnim stranama, sem u drugom planu ili u velikoj grupi. Njihovi problemi se mogu nazvati osnovnim životnim problemima i ja pokušavam da ih čitalačkoj publici predstavim u punom značaju i ozbiljnosti.